Neizrecivo

Svojim DNK emitujem skalarne talase kroz prostranstva svemira.
Svojom ambidekstralnom sposobnošću obuhvatam cjelinu u njenoj potpunosti.
Svojim plućima udišem ljubav i u njoj počivam, jer je bijeg nemoguć.
Svojim srcem preobražavam mržnju i dijelim vrtloge purpurne magle nalik svjesnoj materiji koja oblikuje stvarnost.
Ja znam, i to znanje je oslobođenje.
Ja osjećam, i osjećanje je izvor božanskog.
Ja volim, a ipak ljubav još nema objašnjenje za eone koji dolaze.
Ona će ostati neizreciva.

Zagledanost

Ovo je dan dubokog zagledanja.
Razmišljam o suštini i
u grumenu atoma velikom kao Svemir vidim sabrane toponijume tvog bića.
Miris te obavija;
sloj po sloj djeluje ogromno – prostranstvo “Jest-stva”,
ostavljajući pečat dubok poput isušenog okeanskog dna.
Svi ti sveobuhvatni zvuci –
oscilacije čestica koje oblikuju slike novog života,
i sav šum lišća koji donosi miris natrulih grančica, najavljujući ponovno rađanje.
Blaženstvo se pokazuje kao zastoj
svijeta u metežu,
ljubav koja se sjedinjuje između.

Laboratorija i Hram

Istiskao sam bobice imele
sa sokom poput pljuvačke; aloju i med pretvorio sam u pastu nalik neviskoznoj tečnosti
da bih zaliječio slomljena srca i slomljene kosti u ovom uzvišenom svijetu.
Vidio sam varnice iz zvučno-talasne sonoluminiscencije.
Vidio sam te tamo —
dah moj,
svjetlost moja,
ljubav moja –
dok stajao sam međ’
Laboratorijom i Hramom,
pažljiv i pobožan,
da osjetim prisustvo
u talismanskom Hramu Veličine.
Ja sam onaj koji jesam,
ali nisam Mojsije.
Ja sam onaj koji jesam,
ali nisam Rafael.
Ja sam onaj koji jesam,
ali nisam prorok.
Ja sam onaj koji jesam,
tek duša zaljubljena.

Ulazak

Sunce, Mjesec i konjunkcija Saturna i Neptuna ovog puta vode me strukturiranom stazom.
Vidim kako glupost raste među čovječanstvom.
Vidim generaciju u zabludi kako uzalud pjeva.
Vidim cvijet koji, iako drugačije duše, pokazuje isto lice.
Mučim sebe čitanjem Knjige Naraka i Knjige Mirdada, dok arapski jasmin isparava, a njegov me vilinski miris uvodi u delirijum.

prevod Lena Ruth Stefanović